četvrtak, siječanj 1, 2009
Prije svega, pozdrav svima i sve čestitke za Novu godinu.
Eto pišem ponovo nakon gotovo godinu dana od mojeg zadnjeg posta. Zašto godina? Ne, nisam zaboravio svoj blog, niti ovu tematiku. Razlog je jednostavno gubitak snage za cijelu priču. Nakon pet godina bezgraničnog maltretiranja, ponižavanja od strane sudaca, odvjetnika i "osoba" iz Centra za soc. skrb nisam više imao snage niti za pisanje bloga. Drago mi je da posjećujete moj blog i da ima komentara gdje vidim da ovakvih prića ima dosta. Što se dešavalo u zadnjih godinu dana. Eto moram priznati da se situacija poprilićno smirila ali samo iz razloga što se bivša udala i rodila dijete pa je svoju energiju usmjerila na druge stvari i donekle obustavila borbena djelovanja prema meni. Izuzetak je jedino zahtjev za povećanjem alimentacije što je na našim sudovima opet gotova stvar i ne možete si pomoći da se okrenete na glavu. To je još jedna zanimljiva priča između ostalih. Dakle stvar je išla ovako. Dobijem plavu kovertu sa zahtjevom za povećanje alimentacije, odem kod odvjetnika i on mi lijepo kaže da tu pomoći nema i neka se pomirim s tim. Sve u redu, nemam ništa protiv, svojoj djeci bih želio osigurati sve najbolje samo ima jedna druga stvar. Ja trenutno nemam novaca. Objašnjavam kako sam digao dva kredita kako bi riješio stambeno pitanje, kako sa svojih 40 nemam ništa i bilo je vrijeme da nešto poduzmem i to mi je uzelo veliki dio plaće. Uz postojeću alimentaciju ostane mi vrlo malo i živim od vrlo malog iznosa. Kao da pričam znanstvenu fantastiku. Ode odvjetnik na sud i zove me mobitelom sa rasprave, "dali pristajete na iznos X jer manje ne može" a onda njegov komentar koji govori samo ono što sam već odavno znao: " nemojte ništa očekivati, sutkinja joj (bivšoj op.a.) je pisala zahtjev za povećanjem alimentacije pa onda vam je sve jasno". Sutkinja piše stranci kojoj vodi postupak zahtjeve i vjerojatno je i savjetovala što da radi. Naravno, moja obrazloženja o trenutnom materijalnom stanju bila su suvišna. Tko uopće mene što pita, otac je bankomat i mora proizvesti koliko se majci prohtije.
Neki bi sad pitali "a o kojim se iznosima radi?", "znate li vi koje su potrebe djece, pogotovo ako ide u školu". Koliko njima treba mogu samo pretpostaviti i sam računati kod kuće, točno stvarno ne znam.Znam da im dajem od sebe najviše što mogu i alimentaciju i pred toga kupujem odjeću, školski pribor, knjige, sportsku opermu itd., itd. Ovo zadnje nije bitno, to je moja dobra volja! A sudaca, Burkina Faso nema takvih. Ali ima druga strana priče. Bivša je povremeno radila kao konobarica i imala je nekakva primanja.No, udala se, ostala trudna i ona više ne može raditi. E sad, otkuda navući nešto novaca i bingo... Ajmo tražiti povećanje alimentacije. S obzirom da sam tada bio u vezi jedno obrazloženje moje bivše išlo je ovako "pa što, nek ti ova tvoja plati režije a ti onda plačaj veću alimentaciju". Kakva fantastična ideja. Naravno prije toga sam joj pokušao objasniti da sam trenutno, zaista u dosta lošoj financijskoj situaciji i da ne mogu smisliti novac jer jedno što imam je moja plaća, nitko drugi mi ne pomaže ništa. Sve to, naravno, nije uvaženo na sudu i presuda je donesena. Od iste one sutkinje koja je pisala i zahtjev za povećanjem alimentacije.
Jedna gospođa me pita u komentaru kolika je moja krivnja u rastavi? Vjerojatno ima i moje krivnje, ne poričem, mada ne znam gdje sam pogriješio osim što sam s tom osobom uopće krenuo u zajednički život. Osoba koja ne može provesti dan bez svađe, koja ne može a da nema nekoliko neprijatelja istovremeno, kojoj su za sve u životu krivi drugi, koja poteže nož kad joj dođe (ma to rade samo muškarci!), koja baca po kući sve do čega stigne (ah, ti nasilni muškarci) kad je uhvati žuta minuta, koja je bolesno ljubomorna na sve oko sebe i na kraju saznah, koja je imala ljubavnika (zamislite objašnjenja "pa to je bilo samo dva puta"), koja me doslovno mrzila zašto joj nisam našao posao, zašto nisam izgradio kuću itd., itd. A nikad nije radila. Ne omalovažavam njen posao u kući ali zašto je nebitno i to da sam joj oko svega u kući pomagao jer sam smatrao da tako treba i da će onda možda biti sve bolje. U čemu je moja krivnja, eto ne znam jasno i određeno reći. Nema ništa iza ove priće, skriveno i neizrečeno mada su naravno, muškarci ipak najsumnjiviji i mora biti neka kvaka u svemu tome. Žene su ipak samo jadne, ostavljene, prevarene, tučene, zlostavljane i još mnogo toga.
Ovu moju ironiju nemojte krivo shvatiti, to je samo rezultat ponašanja i predrasuda naših sudaca, spodoba iz Centara SS-i i raznih institucija koje su kao, nadležne da se bave ovakvim pitanjima.
Trenutno se nalazim u Americi na usavršavanju. Poslala me firma. Što li me čeka kad se vratim. Prepričava mi kćer bakinu (bivša punica) izjavu "rekla je baka da češ donjeti puno dolara kad dođeš iz Amerike". Vjerojatno će me plava koverta čekati već na aerodromu. Samo kako dotičnoj sutkinji objasniti da sam bio na školovanju i da nisam zaradio ništa više nego što imam u Hrvatskoj. Eee moja Hrvatska...
Sretna nova godina
ponedjeljak, siječanj 7, 2008
Vidim danas na Očevom blogu komentara koji su slični mojim iskustvima. Čovjeka maltretiraju kad dođe vidjeti svoje dijete a on trpi i ništa ne poduzima. Ja sam takvo nešto prošao i moram priznati nisam se uopće snalazio u toj situaciji. Nisam se htio sukobljavati mada su me čak i fizički napadali i sad mislim da sam možda pogriješio. Jednostavno, čovjek nema drugog izbora nego se u takvim situacijama braniti sam. Policija je radila "ono što mora", suci su kasnije od mene radili budalu, tj radili su što su htjeli a ja sam se zanosio mišlju da ću na sudu pronaći pravdu. Ovime bih poručio svima koji doživljavaju maltretiranje na ovakve načine da na hrvatskim sudovima NE TRAŽE PRAVDU. Tamo je neće naći.
Ali isto tako postavljam pitanje svima, kako se zaštiti od maltertiranja da ono zaista prestane? Od bivše, njenih roditelja...
subota, siječanj 5, 2008
Eto, jučer u neko vrijeme dolazi mi sms poruka:
Od: +38591xxxxxxx 14:19 4-SIJ-08
"Jesi ti na poslu, ako nisi odi odmah po djecu jer me R zvao da ih baba opet zeza. Ja sam prisiljena napustiti posao jer ovo vise nejde ovako."
Sad se vi pitate u čemu je stvar? R je moj sin a ovo u poruci je nešto što se njemu i kćeri događa već četiri godine. A tko je Luda Baba? To je osoba kojoj bi spomenuti naziv mogao biti ime i prezime, karakterna osobina i sve ostalo ćime bi mogli prikazati tu ljudsku spodobu. Baba je zapravo baka moje bivše, koja najčešće čuva klince kad je ova na poslu ili negdje u akciji. Ali jučer je, naravno, bio dan kad su trebali ići meni pa ih je trebalo psihički obraditi što ona u zadnje četiri godine predano radi bez ikakvih mjera i granica ne imajući u obziru da su to djeca i da je to što im ona radi i govori najobičnije verbalno zlostavljanje. Glavna meta njezinih mudrih govora sam naravno ja.
Nakon što sam primio navedenu poruku nazovem sina i kažem mu da krećem za par minuta pa nek bude spreman.
-"A šta vas baba opet zeza?",
-"Aha"
Shvatio sam da je pored njih pa, rekoh, vidjet ću u čemu je stvar kad dođu u auto. I naravno prića je opet stara. Kad je sama sa djecom onda svim sredstvima pali po meni, govori im da je kuća u kojoj žive njena, da oni nemaju oca, da će ih dati u dom za djecu. Kćeri, naprimjer, zabranjuje razgovarati sa osobom sa kojom sada živim a koja je, usput rećeno, prekrasna prema mojim klincima. Sin je svojevremeno bio u strašnoj panici i strahu jer je često slušao kako će završiti u domu i od Babe ali možda još više od svoje podobnezaodgoj majke.
Sve ovo je samo mali djelić onoga što su moja djeca u četiri godine doživjeli od Babe i svete Queen Mother za koju su "stručnjaci" u KBC Dubrava, nakon vještačenja mudro zaključili kako je podobna za odgoj djece.
A upravo ta majka je doslovno vrištala na sina kad bi razgovarao na telefon samnom, trgala mu slušalicu iz ruke, govorila mu da je "idiot" jer želi ići k meni, ponižavala ga na različite načine, uvjeravala ga da sam ga ja izbacio iz kuće (kad smo se rastali), da ga ustvari nevolim, da mi nije stalo do njega i da dolazim po njega vikendom "radi reda" i da više ne nabrajam. Tako isto postupa i Luda Baba.
Naravno, više puta sam prijavljivao CZSS-u. Oni su navodno otišli izvidjeti u čemu je stvar i kad bi došli, tamo je vladala idila. Njihova ljubimica savršeno se brinula za djecu a brižna baka joj je pomagala.
A ja naravno pričam gluposti. To što mi većinu tih stvari priča sin, to što je taj isti sin završio na tabletama zbog takvog zlostavljanja to se prešućivalo kad god je bilo moguće. Na sudu prilikom preispitivanja odluke o skrbi nad djecom ta ista gospođa iz CZSS-a je na najbahatiji i izuzetno pokvaren način prikrila sve činjenice koje sam iznio a dio sam ih napisao ovdje i nitko, s ovakvim i sličnim, zlostavljanjem djece nije se zamarao. Kad bih im počeo nabrajati kako to majka zlostavlja djecu i sutkinja i soc.radnica prekinule bi me upadom u rijeć i komentarima "ma dajte gospodine..." I nikome ništa.
To je samo jedan primjer kako CZSS i sud štite zlostavljače. A moja djeca su zlostavljana i dalje i nitko se previše ne uzbuđuje zbog toga a to što je moj sin postao povučen i gotovo s nikim se ne druži, što se boji izaći na ulicu "jer bi mu se svi smijali", što izlazi iz auta kad ga vračam majci kao da je u autu bomba a pojaviti se samnom negdje je sramota. A dijete ulazi u pubertet. A majka se i dalje "dobro" brine za njega...
četvrtak, siječanj 3, 2008
Eto nakon božićnog i novogodišnjeg buđenja vraćamo se u surovu stvarnost a sve me strah i u novoj godini nastaviti onako kako to bijaše u staroj. Dakle mislim što prvo napisati jer su se stvari konačno pokrenule. Ali ajmo prvo da kažem da sam već jučer bio kod svojeg odvjetnika kako bi preuzeo presudu o povećanju alimentacije. I dobro, dobih ja za platit kojih 500kn više mjesečno kojih trenutno nemam, al 'ko me pita, pa mi smo muškarci ionako putujući bankomati bez nekih većih prava. A i što će nam prava kad dajemo dovoljno i kuš, ne traži ništa više.
Ali sve bi to bilo probavljivo da povod za tužbu moje bivše nije ništa drugo neko čista zloba i težnja da mi i dalje zagorčava život što je moguće više. Već sam ranije to spomenuo ali da ukratko ponovim, konstantno me lagano provocira kod preuzimanja djece, malo da djecu, malo neda, pa je sve to popraćeno gomilom uvreda, kleveta, teatralno-primitivnih scena kod dolaska ili vraćanja djece itd. Nakon nekoliko puta kako nisam dobio djecu odlučio sam je ucjeniti time da joj neću uplatiti alimentaciju. Zapravo, samo sam odgodio uplatu za nekih destak dana da vidim efekt učinjenog. Odlučio sam se na ucjenu jer više uopće ne vjerujem sili osovine CZSS-sud-policija koji su radili budaletinu od mene do sada pa mi je jedino to još ostalo. I što se nakon toga desilo.
Gomila uvredljivih sms-ova, njen odlazak u utvrdu svete božice zaštitnice (CZSS) gdje su joj uljudno savjetovali kako da mi smjesti zbog toga što sam je ucjenio. Odlazi na sud gdje joj sutkinja koja je kasnije vodila postupak piše tužbu?!!! (prema tvrdnji mog odvjetnika). Sve odrađuju u ekspresnom vremenskom roku i hop eto Zlo i dalje pobjeđuje, dobiva ono što želi, svi joj pomažu i zadovoljno se raduje te mi šalje poruku:
od +38591xxxxxx, 16:23, 22-STU-07,
Zasto bih se ja zamarala smecem poput tebe, ja sam svoje danas napravila a drugi ce rjesavati s tobom.Usput, nemas kune na racunu.
Nešto prije toga pohvalila je svoju predanost poslu:
od +38591xxxxxxx, 15:54, 22-STU-07
Dusica, ja sam zena od rijeci, uvjek ispunim sto obecam, ah da nesto mi i tvoj stari duguje, uskoro ce mu stici cek na naplatu.BAJ SRCE
E sad da se ne kaže da CZSS nije ništa napravio dobivam na prijedlog CZSS-a dokument od suda da mogu pokrenuti ovršni postupak radi otežanog viđanja djece. Odlazim kod odvjetnika koji mi objašnjava što to znaći i savjetuje mi da to ne pokrećem jer je to samo po sebi traumatično za djecu (jer ih službenik CZSS-a dovodi kad dođem po njih).
I koji je rezime svega ovoga, ona me neprestano maltretira(i djecu), pokušam nešto napraviti da to zaustavim, dobijem ekspresno sudsko rješenje za povećanje alimentacije i savjet da ja ništa ne poduzimam nego da se pokušam s njom dogovoriti (dogovor s njom???).
I Zlo ide dalje
Ali dobro, dobih danas mail od suborca Zodaxa da se ide prema Latinici. Udruga je u osnivanju, lagano se povezujemo i idemo ka tome da raskrinkamo žensko-šovinističku zločinačku organizaciju koja nama i našoj djeci uništava živote. A gorčina poniženja i bespomoćnosti u želucu ostaje i u novoj nam 2008.godini
utorak, siječanj 1, 2008
Prije svega, svima sretna nova godina, što god to značilo. Ustvari, neka vam bude onakva kakvu bi si sami poželjeli.
Baš razmišljam, što bih ja? Mislim da bi mi životni preokret bio kad bi mi moja djeca manje nedostajala, da me krivo ne shvatite, taj neprestani osjećaj da mi strašno nedostaju gori je od bilo kakvog udarca, štange, boce, uboda škarama...
Želio bih si i da ne živim u virtualnom svijetu mržnje, zlobe, podmetanja, nasilja moje bivše prema meni i mojoj (neki bi me ispravili - našoj) djeci.
Želio bih si i da svi oni bahati i pokvareni socijalni radnici, korumpirani suci kojima "veze" (lova) diktiraju izricanje presuda, isfrustrirane ženturače u likovima istih tih spodoba i aveti, nestanu kao magla kad svane sunce.
Da nestanu iz naših života.
Želio bih si naći mir, onaj unutarnji mir za kojeg više neznam kako izgleda.
A najviše od svega želio bih vidjeti svoje dijete bezbrižno i sretno, osmjeh na njegovom licu, veselje i radost, opuštenost i neopterećenost stvarima kojima ga opterećuju bolesni ljudski izrodi, dijete koje je zadovoljno samim sobom. Na to ima pravo i to zaslužuje
SRETNA NOVA GODINA
subota, prosinac 29, 2007
Nakon nekoliko provedenih dana sa sinom odlučih započeti razgovor. Već duže vrijeme primjetio sam da je zamišljen, potišten, malo prića, gleda TV i šuti. Gotovo potpuno je nestalo ono nešto zajedničko između nas, zajedničke igre, razgovori, izlasci. Znam u čemu je stvar ali, rekoh, ajdemo probati još jednom.
Pitam ga šta je, hajde molim te reci mi šta te mući... "Pusti me na miru, ideš mi na živce". Nastavljam dalje sa istim pitanjima. Ne dobijam odgovor, pokušava me ignorirati, gleda u TV. "Znam da te nešto muči, reci mi da ti pokušam pomoći", "Ostavi me, mrzim te, najradije bih te ubio, ti si idiot".
Nemogu reći da me ovo nije dirnulo ravno u srce ali pošto znam otkud vjetrovi pušu nisam se dao smesti. Nastavljam dalje sa pokušajem otvaranja jer znam ako mi samo isprića svoje muke bit će mu bar nakratko lakše jer rješenje problema je ipak desetak kilometara dalje. Nakon kratke gnjavaže vidim mu suze u oćima, "znaš ti dobro šta mi je, izbacio si me iz kuče, kod tebe dolazim ionako samo zbog kompjutera i satelitske". Znam da u dubini duše zna da to baš nije tako ali krećem u N-ti pokušaj objašnjavanja razloga razvoda od njegove majke i uvjeravanja da nisam ja njega izbacio. Znam da možda nije pedagoški ali jednom će morati prihvatiti da mu je majka imala ljubavnika, da je istovremeno bila bolesno ljubomorna, da je ratovala sa pola rodbine i prijatelja i da je prevršila mjeru kad je počela zvati moje šefove na poslu i klevetati me. Uvjeravam ga da ga volim, da želim da bude samnom zauvijek, da mi je stalo do njega i da želim da taj zid koji je trenutno između nas nestane i da si budemo dobri. Objašnjavam mu da je zid posljedica laži kojima mu pune glavu svakodnevno tamo gdje živi, posljedica četverogodišnjeg manipuliranja njime u nekakvom ratu njih protiv mene.
Nakon pola sata takvog razgovora osjetio sam ipak nekakav pomak, drugačiji izraz lica, pozitivniji. Razmišljam kako sad krenuti dalje a da zle majčine priće i manipulacije nemaju toliki utjecaj na njega i naš odnos. Smislit ću već nešto...
"Najradije bih te ubio". To je izjava jednog 13 godišnjeg sina. A kažu stručnjaci u KBC Dubrava da je njegova majka podobna za skrb o njemu. Centar za SS Dugo Selo pogotovo, tamo je obožavaju...
subota, prosinac 22, 2007
Eto kao što sam gore napisao krenut ću od događaja od prošlog tjedna jer opet ima zanimljivih informacija o radu sudaca pojedinaca. Dakle prije dva tjedna dobijem rješenje o povećanju alimentacije i glavnu raspravu za utorak, prošli tjedan. Zakon akcije i reakcije tj. bolesnih pravosudnih umova (i CZSS).
Već dosta dugo moja bivša provocira na raznorazne naćine, neda djecu pa me drugi dan zove da ih mogu uzeti, pa ih opet neda uopće i tako stalno. Sve je ponekad popraćeno najgorim uvredama, prijetnjama i sl. Nakon nekoliko godina takvih bolesnih ispada i fizičkih napada i izdaje sudova i sličnih odlučih jedan mjesec ne platiti alimentaciju i tako je ucijeniti da prestane sa tim glupostima. Zapravo, samo sam htio malo odgoditi isplatu jer nemam srca uopće ne platiti i tako svojoj djeci priuštiti da nemaju ono što im treba. Nisam na vrijeme uplatio, o tome obavijestio CZSS i naveo razloge zašto a onda su se počele dešavati zanimljive stvari. Gomila uvreda, SMS-ova, prijetnji, manipuliranja djecom ali i jedan dan stiže sudska tužba za povećanje alimentacije.
Angažiram odvjetnika i on odlazi na raspravu. Zove me sa rasprave i pita jel pristajem na određeni iznos i komentira ovako : "Prihvatite da bude tako i uzdajte se u moju procjenu jer ćete platiti još više ako ne pristanete. A što da vam kažem kad joj (bivšoj) je tužbu pisala sutkinja koja i donosi presudu". Zamislite profesionalnosti sutkinje, bivša dođe k njoj, ona joj sastavi tužbu i to pošalje uz poziv za glavnu raspravu. Jadna li si državo Hrvatsko. Presuda je bila donešena a zec je još u šumi. Ah, da, dobio sam od istog suda i obavijest da mogu pokrenuti ovršni postupak zbog neviđanja djece (odradio CZSS). Ali od druge sutkinje
utorak, prosinac 18, 2007
Eto, otvaram ovaj blog na današnji dan i nekako mi je odmah lakše. Misterija...!
Čemu sve ovo i još bez naslova? Pa, da bi bolje prožvakali sve ono o čemu ću vam ovdje pisati samo ću kratko reći, ovaj blog je moja borba protiv nepravde, poniženja, osjećaja nemoći i nasilja. Ja sam zapravo jedan otac koji se bori za svoju djecu, bolje reći jedan od mnogih koji su upali u žrvanj birokratiziranih, bahatih i bezobraznih činovnika, raznoraznih državnih institucija koje su si dale za pravo odlučivati o našim životima. Neprofesionalnost, korupcija, nedostatak opće radne kulture, zapravo opće kulture koja je pod čizmom demokracije na hrvatski naćin jednostavno izobličena u nekakav čudan oblik koji normalan čovjek nemože protumačiti a kamo li prihvatiti.
Pisati sam počeo potaknut jednim drugim blogom, Očevim blogom Gorana Cipara, koji je podigao popriličnu prašinu barem na blogu ako ne šire ali s nadom da će izrasti u nešto mnogo veće.
Onima koji su imali tu sreću ne krenuti životnim putevima kojima sam krenuo ja i mnogi drugi pokušat ću dočarati atmosferu, način života, osjećaje i poglede na svijet hrvatskih činovnika, predstavnika državne sile i raznoraznih tutora koji su se upustili u vlastitu misiju sudeći drugima a u svoj toj svojoj prevažnosti i nazovi "stručnosti" potpuno su zastranili i štete najviše onima u čiju dobrobit se kunu a to su djeca.
Kad sredim sve zapise dužine tri godine, stavit ću ih na blog pa možete vidjeti kako se ponašaju majke, skrbnice svoje djece, štičenice naših vrlih Centara za socijalnu skrb i uvijek i pred svakim podobne za brigu o svojoj djeci. A djeca jadna, tko ih pita sve to trpe, a ničim nisu zaslužili.
Zapravo, počet ću odostraga jer je danas jedna parnica na Općinskom sudu u Dugom Selu pa čekam info odvjetnika kad se vrati iz sudnice. Ostalo ću vam objasniti putem...
Za uvod dovoljno.